ŠETNJA VISOM
Smješten u dnu duboke i sigurne uvale Sv. Jurja. grad Vis razvio se u tipično sredozemno mjesto s mnoštvom ljetnikovaca, utvrda, trgova, a strma brda koja ga okružuju odredila su da se raširi uz obrub kao lijevak usidren u plavetnilu mora. Današnji se grad razvio iz dvaju mjesta, Kuta i Luke. Spajanju tih mjesta ponajviše je pridonijela gradnja župne crkve Cospe od spilica na obali između njih jer su se kuće iz oba naselja gradile prema crkvi.
Poći ćemo u dir Visom s rive u Kutu. odnosno od Jakinove palače koja zatvara Kut prema istoku. To je skladno sazidana jednokatnica s dva krila koja omeđuju dvor s vrtom s unutarnje strane palače. Na pročelnoj fasadi iznad glavnih vrata nalazi se grb obitelji Jakša. Palača je građena u stilu zrele renesanse, raščlanjena je vitkim balkonima s kamenim stupići-ma te natprozornicima ukrašenim reljefima svinutog lišća i palmica. Višani ovu
palaču nazivaju Jakinov paloc po Jakinu Jakši, poznatom i cijenjenom predstaviniku obitelji. Obitelj je poznata i po tome što je jednom tjedno s prozora prvog kata spuštala krtol - košaru s hranom, za potrebite Višane. Gradnjom palače Jakšini su zatvorili stari put prema crkvica sv. Jurja i Vili Topić, poznatijoj kao Češka vila, stoga su izgradili visoke kamena stube, skale jakinove, kojima se izlazila na gornji put za taj smjer. Zauzvrat su se obavezali oštećenima davati grotac, vjedro vode na dan sa svoje česme u zidu dvora. U ovaj je skladni ambijent i Ranko Marinković smjestio svoju pripovijetku "Balunjeri pod prozorom".
|  |  |  |  |
Koršom preko Kuta
Od Jakinove palače šećemo koršom, korzom, kako se zove uska, kamenom popločana ulica, a odmah na početku s lijeve strane nalazi se Dominkovo, prostor gdje se nekoć nalazio prvi sud na Visu te kapelica sa samostanom dominikanaca s Hvara koji su ovdje dolazili u svoj gostinjac na ljetovanje.
Malo naprijed izlazi se na lijepi trg Pod ložu, a njegovo ime govori da se poviše njega nekad nalazila trgovačka loža. S istočne strane trg zatvara Hektorovićeva ili Jakšina palača. Poznati pjesnik s Hvara Petar Hektorović imao je dosta posjeda po Visu koji su mu bili "korisni i mili" budući da je izričito naredio da ih njegovi nasljednici ne smiju otuđiti nego prihodima od njih dovršiti dijelove Tvrdlja u Starom Gradu na Hvaru i izdržavati utvrdu.
Na pročelju ove jednokatnice nalazi se grb obitelji Jakša, a u prizemnom su dijelu vrata "na koljeno", što svjedoči da su se ovdje od XVII. doXVIII. stoljeća nalazile radionice i dućani gradskog tipa, a to potvrđuju i neki dokumenti.
Spojena s njom u produžetku je Petrinovićeva palača s baroknim balkonom ograđenim kamenim stupićima, a ponad njega je luk vrata u sredini ukrašen uklesanim cvijećem i ljudskom glavom. S ovog je balkona splitski franjevac fra Duje Brajević, na službi u Visu, na blagdan sv. Ante žestoko govorio o gradnji pravoslavne crkve u Visu i otpadu od katoličanstva radi interesa. Gradnju crkve poticao je režim Kraljevine Jugoslavije.
Danas se na ovom trgu. s kojeg puca lijep pogled na Luku i Prirovo sa samostanom sv. Jcrolima, održavaju koncertne večeri u sklopu Viškog kulturnog ljeta.
Sjevernu stranu trga otvaraju velike kamene stube koje vode do crkve sv. Ci-prijana i Justine. Ova lijepa crkva uzdiže se medu zbijenim kućama na kojima se mogu vidjeti mnogi renesansni i gotički ostaci. Crkva je sagrađena u kasnobaro-knom stilu, ali je na ovom mjestu početkom XV. stoljeća bila starija crkva, vjerojatno iz gotičkog razdoblja.
|
 |  |  |
Od crkve koršom nastavljamo šetnju razgledavajući stare kamene fasade kuća, njihove balature i lijepo oblikovane prozore. Na gotovo svim fasadama ogledaju se različiti stilovi i građevinske intervencije koje su se stoljećima preklapale. Kaleta popločana kamenom i piskom, kamenim oblucima (salizona i popisketona). vijuga kroz stiješnjene zidne plohe starih kuća, potpuno srasla s njihovim zidovima.
U tim je kalama rođen i u njima proživio djetinjstvo barba Ranko Marinković, koje je tako vješto opisao u svojim pripovijetkama. Mnogi su se prepoznali u njima, što je izazivalo različite reakcije i komentare, koji katkad i nisu bili ugodni.
Tako stigosmo do kraja rive s gornje strane, a ovaj dio sa zapada zatvara Prd-varićeva palača renesansno-baroknog stila. Ova jednokatnica hvarske obitelji Prdvarić posebno je lijepa sa sjeverne strane na kojoj se nalazi veliki kameni balkon s ogradom od reljefno izrađenih "vaza". Nad balkonom je grb iz XVI-XVII. st. kakav se nalazi i nad ulaznim vratima s južne strane.
U drugoj kali iza Prdvarićeve palače nalazi se javna čitaonica Hrvatska zora gdje su se okupljali narodnjački orijen-
tirani Višani. Mjesto je imalo važnu ulogu u narodnom preporodu. Danas je tu smještena javna čitaonica i prvi bilijar-karambol u hrvatskoj.
Odmah do Prdvarićeve palače nalazi se Burićeva kuća s grbom obitelji Jakša, koja je bila vlasnik znatnog dijela Kuta.
|  |  |  |
Hvarani na Visu
Ovo je i kraj naselja Kut. Iako put iza Prdvarićeve palače nastavlja prema Luci, mi ćemo krenuti nakratko prema jugu putem koji se ovdje račva. Brzo ćemo doći do izvanrednog portala palače hvarskog pjesnika Marina Gazarovića. Napisao je on nekoliko djela s tematikom vezanom uz Vis: Murata gusara. Ljubicu te crkvenu dramu Prikazanje života i muke sv. Cipri-jana i Justine. Govorio je da pjesnički izraz "u nas yazich toliko lipo uhu zuoni koliko i u latinski", uviđajući da je naš jezik potpuno zapostavljen zbog službene talijanštine te je isticao svoju ljubav spram "jazika našega".
Na nadvratniku dvorišnog ulaza Gaza-rović je dao isklesati stihove na hrvatskom jeziku. U njegovu Muratu gusaru ostao je sačuvan opis ostataka antičke Isse, danas vrlo važan jer odražava tadašnje stanje arheoloških nalaza:
Gdi se miri i sad vide.
gdi mramori toki blide...
Sad u gradu žita siju
Sada sade vinograde.
Iza Gazarovićeve kuće bio je veliki perivoj koji on opisuje u svojoj Ljubici.
I drugi hvarski pjesnici imali su svoje posjede na Visu. Tako čuveni Hanibal Lucić na materinjem jeziku u svojoj poslanici prijatelju Jeronimu Martinčiću 1530. godine piše da je prezauzet obnovom svojih viških posjeda, sadenjem vinograda. Dokumenti potvrđuju da mu je hvarski klesar Antun Živković popravljao šupljine gata u moru pred kućom, da mu je donio kamen za mlin te dijelove velikih i malih dvorišnih vrata.
Najživlje na Munjcu i Torgu
Nastavljajući istim smjerom doći ćemo do Kucove kule. skladne građevine na dva kata na kojoj se ističe polukružna kula koja je kasnije prenamijenjena u komin. Ispred nje je javni bunar zvan Munjac, a cijeli trgić oko njega popločan je piskom, kamenim oblucima.
Spominju se stari Višani kako ovdje nikad nije bilo prazno, nikad tiho, uvijek živo uz klapanje sićeva, razgovore i gromoglasan smijeh. Ovdje su se napajali i konji vraćajući se s teškog rada u poljima. 0 tome najbolje svjedoči uzrečica koja je pomalo pala u zaborav, kao i bunar koji je danas zapušten i bez vode. Kad se nekome željelo reći da je brbljav, reklo bi mu se: "Klapješ kako sikic u Munjac".
Čitav ovaj sklop skladnog spoja kamenih fasada kuća i salizonih ulica nekoć je odzvanjao serenadama koje su se pjevale pod prozorima djevojaka. Sa sjetom sada uzdišu none sjećajući se tih dana vesele mladosti, ali uvijek radosno pripovijedaju pojedine zgode prepune romantike...
Spuštajući se kalom od Munjca doći ćemo na Torgu odnosno trg. Ovaj prastari trg, prilično zapušten i sužen gradnjom kuća, izgubio je prvotni oblik. Nalazi se zapravo na sjecištu putova koji vode prema Cun-kovici, odnosno vinskim poljima u unutrašnjosti, te prema Luci i dalje prema Lučici i sv. Jurju, zaštitniku grada Visa.
Torga je postavljena tako da se na njoj ne osjeća ni kad pušu jaka bura ili jugo. a ljeti ima dosta propuha. Na Torgi se pjevalo i plesalo, svađalo i mirilo, tu se tražio posao, pa stari kažu da su na kamenom banku, klupi, nekad sjedili muškarci nadničari s motikom među koljenima i kapom u rukama. Oni koji su imali kapu na glavi već su dobili posao pa su samo čekali poslodavca.
|  |  |  |
Od viške bitke do Tita i Šubašića
Idući dalje prema Luci dolazimo do palače Gariboldi. Ova palača pokazuje lijep primjer renesansne gospodarsko-ladanj-ske jednokatnice. Gariboldi su podrijetlom iz Milana. Za ovu palaču veže se i susret bana Ivana Šubašića i Josipa Broza Tita. Odmah iza kuće danas se nalazi lijepi perivoj u kojem je Vila Kaliopa.
Put nas dalje vodi prema Luci. Blizu sredine duboke viške uvale s lijeve se strane nalazi kuća na kojoj se još uvijek vidi granata ispaljena s nekog broda u vrijeme viške bitke između Austrije i Italije koja se zabila u fasadu kuće. Odmah poviše na umjetno napravljenom brežuljku je utvrda što ju je sagradila Austrija, a odigrala je veliku ulogu u viškom boju 1866. Utvrda se nalazi u samom središtu viške uvale i dominira nad okolnim objektima. Sagrađena je početkom XIX. st.. a danas se u njoj nalazi bogati muzejski prostor koji sadrži najveću helenističku zbirku predmeta u Hrvatskoj i jednu od ponajboljih hidroarheoloških zbirki, gdje su amfore složene onako kako su slagane u potpalublju broda. To je jedino mjesto u Hrvatskoj gdje su amfore tako složene. U dvoru utvrde, najakus-tičnijem mjestu u Visu, ljeti se odvija i bogat kulturni program s kazališnim predstavama, pjesničkim večerima, klapskim nastupima i sl.
Središte Luke
Put nas dalje vodi do crkve Gospe od spilica sagrađene na mjestu gdje su prirodne udubine nalikovale špiljama pa je i crkva prozvana po tome. Predanje kaže da je u tim špiljama pokopan grčki junak Diomed. ali novija arheološka istraživanja njegov grob vezuju uz Palagružu.
Sada možemo birati kojim ćemo putem obići Luku. Krenimo rivom kako bismo došli do manjeg trga na kojem se s istočne strane nalazi Mardešićeva renesansno-barokna palača. U dvoru palače kamena je ograda ukrašena reljefno oblikovanim cvijećem, a služila je kao jeru-la — žardinijera, za cvijeće. Tu su kamene klupe za sjedenje i bunar. Stepenište vodi na kat. a na južnom pročelju je dugi balkon na dvostrukim konzolama.
Od ove lijepe palače penjemo se kamenim stubama u kalu koja se nalazi na padinama lučkog brda. U toj su ulici dvije prelijepe palače: Radošijeva i palača Dojmi de Lupis odnosno Vukašinovićeva. Pogled privlače raskošni balkoni okrenuti prema sjeveru. Palača je nekoć dominirala Lukom pa su se i mnoge kuće orijentirale prema njoj. Na prvom je katu dugi bogato ukrašen balkon, a poviše njega na drugom katu tri manja, također bogato ukrašena.
Ostala je samo Artemida
Do Radošijeve je Vukašinovićeva palača, koju je naslijedila obitelj Dojmi. Ta je obitelj poznata po bogatoj arheološkoj zbirci koja je sakupljena obradom zemljišta, ponajviše na prostoru Gradine, brda na kojem je bila antička Issa. Veliki dio zbirke obitelj je nakon rata odnijela u Italiju, a dio je otkupio Splitski arheološki muzej. Srećom Dojmijevi nisu uspjeli odnijeti poznati spomenik, brončanu glavu božice Artemide, jedan od najznačajnijih spomenika helenističkog razdoblja u Hrvatskoj izrađen krajem IV. st. pr. Kr.
Od Vukašinovićeve palače ponovo se spuštamo prema rivi i dolazimo do Kla-pavice, trga na kojem je oduvijek bujao život i gradska vreva. Nekad se na ovom trgu nalazio javni gradski bunar, pa po njemu i dolazi naziv Klapavica — od zvonjave sićeva kad se uzimala voda. Neki bi pak htjeli da ime dolazi od ženske bla-goglagoljivosti jer da su žene dok su pule vodu puno "klepetale".
S istočne strane trga nalazi se Hrvatski dom, izgrađen u neogotičkom stilu s nizom gotičkih bifora na prvom i drugom katu te kutnim tornjem čiji vrh završava slijepim arkadama.
Riva je u vrućim ljetnim mjesecima živopisna promenada, mala kula babilonska kojom odjekuju svi svjetski jezici. U večernje sate je posebno živo. a tada se uz rivu veže i stotinjak jahti i jedrilica, što joj daje poseban šarm.
S druge, zapadne strane sagrađena je u renesansnom stilu 1911. g. palača Tra-montana. U prizemlju su tri ulaza s polukružnim završetkom, a na prvom i drugom katu po tri renesansne bifore u sredini kojih se nalaze balkoni. Na njima u dvjema štitovima piše "Rad i ustra-
jnost". Međutim, ova vječna poruka zbog ljudske je gluposti nedavno otučena
|
 |  |  |  |
Cezarova pohvala Issi
Put nas dalje vodi prema Prirovu. po-luotočiću na kojem se smjestio lijepi franjevački samostan. Putem prema njemu prolazimo podno brda Gradine na kojem se nalaze ostaci Isse. grada za koji
sam Cezar kaže da je "najsjajniji u ovim krajevima". Kamene grobne komore ostaci su isejskog groblja smještenog u dnu padina i spoja brda Bandirica i Gradina. Ovaj su predio viški težaci nazvali Martvilo (Mrtvilo) i tako ponajbolje okarakterizirali prostor mrtvih.
Nedaleko su i ostaci rimskih termi u kojima su Isejci provodili znatan dio svog vremena. Prostor se još uvijek istražuje i svake godine iz zemlje izviruju novi dijelovi arhitekture s raznovrsnim mozaicima.
Šetnja završava na Prirovu. Ovdje se nekoć nalazio rimski teatar građen u I. st. Njegovi ostaci su krajem XV. st. bili dobro sačuvani, a franjevci konventualci svoj su samostan podigli izravno na
njegovim zidovima. Danas se u samostanskoj zgradi i vrtu lijepo vide mnogi dijelovi arhitekture i reljefa koji su ukrašavali teatar.
Tu i završavamo našu šetnju, koja se nikako ne može napraviti u jednom danu već će za nju trebati puno dulje. Za željne duge šetnje preporučamo i odlazak na suprotni dio uvale. Nasuprot crkve sv. Jerolima nalazi se crkvica viškog patrona sv. Jurja. To je najstarija crkva u viškoj uvali, čiji korijeni sežu duboko u starokršćansko razdoblje. U njenoj neposrednoj blizini bogata viški obitelj Topić uredila je svoju vilu, koji je poslije prodala Dubrovčaninu Kovačeviću, a on opet Česima koji su je preuredili u hotel pa ju je narod nazvao Češka vila. Danas je ona. nažalost, potpuno devastirana.
Predložili smo jedan put za šetnju, no ostavljamo vam na volju da pronađete svoj jer jer je to obično pravi, najbolji. Naravno, nije bilo moguće sve vjerno opisati. To prepuštamo nemirnom duhu posjetitelja Visa koji će u svojim lutanjima po viškim kaletama otkrivati mnoge detalje, nijeme svjedoke ljudskih i civilizacijskih mijena koje su stvorile ovo prekrasno gradsko i urbano tkivo na pučinskome Visu. To je periferna točka hrvatskog Jadrana, ali točka s koje su krenuli prvi poticaji civilizacijskih tekovina, u davnom IV. st. pr. Krista, prema kopnu i duboko u unutrašnjost. Zaista, ljepota arhitektonskog sloga nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Ova naša šetnja zato nije ništa drugo do pokušaj da priča o posebnostima i originalnosti Visa potakne posjetitelja da sam krene u istraživanje.
izvor: Biseri Jadrana - Vis
|
|
