Malo o otoku Visu

[Ribor]

Vis, otok u srednjodalmatinskom arhipelagu. Površina otoka iznosi 90,3 km2, dug je 17 km, a širok 8 km. Po poslijednjem popisu stanovnika ima 4338 žitelja, ali stvaran broj ljudi koji živi na otoku je znatno manji. Najviši vrh je Hum sa 587 m nadmorske visine.

Otok Vis je izložen sjeverozapadnim i jugoistočnim vjetrovima. Prosječna temperatura zraka tijekom najtoplijeg mjeseca srpnja je 24 °C, a siječnja 8,8 °C. Godišnja količina oborina je 557 mm (ljeti svega oko 40 mm). Žive vode nema, osim nekoliko vrela kod Komiže. Suvremeno opremljeno vodospremište sagrađeno je u Koritima.

Na otoku Visu postoje dva veća mjesta: Komiža i Vis, te niz manji sela i zaseoka.

Grad Komiža je smješten na zapadnoj strani otoka Visa u velikom komiškom zaljevu kojeg zatvara otok Biševo dok drugu stranu Komiže zatvara brdo Hum. Upravo takav položaj grada Komiže i nedostatak obradivog zemljišta odredio je orijentaciju Komiže ka moru i ribarstvu.

Prema popisu građana iz 2001. godine Hrvati su većinsko stanovništvo grada Komiže. Komižani govore cokavskim narječjem koji je podvrsta čakavskog narječja. Popis stanovništva u Komiži se vodi već oko 150 godina, a Komiža danas ima najmanji broj stanovnika od tada i to negdje oko 1523. Komiška općina je znala imati i oko 5000 stanovnika što je više od trostruko nego danas.

U općinu Komiža naravno osim samog grada Komiže ulazi i područje Podšpilje s naseljima Žena Glava, Podšpilje, Duboka, Podhumlje i Borovik, selo Oključna na sjevernom dijelu otoka Visa te otoci Svetac, Jabuka, Palagruža, Biševo i Brusnik.

Grad Komiža je najpoznatiji po svojoj dugogodišnjoj ribarskoj tradiciji, koju su iseljeni Komižani prenijeli i u ostale zemlje svijeta. Prije Drugog svjetskog rata u mjestu Komiža je postojalo sedam tvornica koje su prerađivale ribu koje su poslije udružene u jednu tvornicu. Sve donedavno to je bio najvažniji i najveći izvor prihoda i najveće mjesto zapošljavanja, ali je potpuno nestao u privatizaciji i kako to obično biva prodano je samo zemljište koje će sigurno biti prenamijenjeno u druge svrhe.

Grad Vis se nalazi u velikom i prirodno zaštićenom zaljevu (uvala Svetog Jurja) na sjeveroistočnoj strani otoka Visa, okrenut prema Hvaru i dalmatinskom kopnu. Viška luka je smještena u najviše uvučenom jugozapadnom dijelu zaljeva, kojeg otočić Host i poluotok Prirovo štite od utjecaja otvorenog mora. Unutar zaljeva nalaze se i manja sidrišta na predjelima Kut i Stonca.

Ukupan broj stanovnika Grada je 1.960, od toga u samom naselju Vis 1.776. Prije Drugog svjetskog rata, područje tadašnje općine Vis (jednako današnjem Gradu) je imalo 4.189 stanovnika, a mjesto Vis 3.189 (Popis 1931.). Od tada broj stanovnika stalno opada.

Prvo naselje na mjestu današnjeg Visa, pod imenom Issa, osnovali su grčki kolonisti sa Sicilije u IV. stoljeću prije Krista. Njih je, kao i sve kasnije gospodare Visa, privukao izvrstan strateški položaj pučinskog otoka s kojeg su se mogli kontrolirati pomorski putevi u Jadranu. Antička Issa se razvijala kao urbani i gospodarski centar ovog dijela Jadrana i poslužila je kao baza za naseljavanje dalmatinskog kopna (Epetion / Stobreč i Tragurion / Trogir). Funkcionirajući kao polis (grad-država), Issa je svoju samostalnost uspjela očuvati sve do I. stoljeća prije Krista kada postaje dio Rimskog carstva. Nakon toga Vis gubi značenje i samo se povremeno javlja u srednjovjekovnim izvorima, dijeleći sudbinu ostatka Dalmacije.

Grad Vis je danas jedino mjesto na otoku koje ima redovitu katamaransku i trajektnu liniju sa Splitom koji je udaljen oko 30 nautičkih milja.

[Ribor]

                                                         POVIJEST

Otok je bio naseljen još u pretpovijesno doba. Bio je mjesto starogrčkog naseljavanja, a iz tog doba datira i starovjekovno naselje Issa. Poslije prijelazi pod starorimsku vlast. U ranom srednjem vijeku se nalazi u starohrvatskoj državi. Poslije je cesto mijenjao vladare, odnosno za vladare je imao Mletke, Francuze, pa cak i Englezi (tada se na otoku, prvi put u Hrvatskoj, zaigrao i kriket). Poslije pada Napoleona i Mletačke republike, Vis dolazi pod vlast Habsburga. Daljnjim upravnim reorganiziranjem monarhije, Vis postaje dio carske pokrajine Dalmacije, koja je nakon austro-ugarske podjele monarhije potpala pod austrijski dio. U blizini otoka Visa se 1866. godine odigrala viška bitka, koja je umnogome utjecala na daljnji razvoj događaja na istočnoj jadranskoj obali. Pobjedom austro-ugarske mornarice privremeno su zaustavljena talijanska posezanja za Visom i čitavom Dalmacijom.

Vis u 20. stoljeću

Raspadom Austro-Ugarske, Vis potpada pod talijansku okupaciju (1918-1921), a zatim postaje dio Kraljevine SHS. Premda je Londonskim Ugovorom 1915. otok bio obećan Italiji, njena vojska se ipak morala povuci s Visa. Postoji priča da je u zadnji trenutak na mirovnoj konferenciji u Parizu Italiji darovano Lastovo da bi napustila Vis, koji je za nju imao simboličku važnost zbog poraza iz 1866. godine. Smatra se da je u tome glavnu ulogu imao Ante Trumbić koji je bio i zastupnik otoka Visa. Doba Kraljevine SHS, odnosno kasnije Kraljevine Jugoslavije je razdoblje prve krize otoka, uzrokovane gubitkom velikog tržišta. Također dolazi do sukoba oko podjele kolonatskog zemljišta, što koriste tadašnji velikosrpski krugovi iz Beograda. Oni su obećali zemlju Višanima koji prijeđu na pravoslavnu vjeru, što je velika skupina težaka i učinila. U Visu je 1933. podignuta velika pravoslavna crkva i nastavljen je prijelaz stanovništva na pravoslavlje. To je uzrokovalo teške sukobe, uključujući i fizičke, medu mještanima, koji su se oštro podijelili na dvije nepomirljive strane. Osnivanjem Banovine Hrvatske , prevladala je prohrvatska struja na otoku, a pokret pravoslavaca se osipa, da bi potpuno nestao tijekom rata.

Vis u Drugom svjetskom ratu i poraću

Po Izbijanju Drugog svjetskog rata, otok Vis je ponovno 1941. okupirala Italija, koja je odmah započela provoditi politiku opće talijanizacije, posebno u samom mjestu Visu gdje je imala nešto pristaša. Oni su se posebno okomili na članove HSS-a, koristeći metodu izgona uglednijih Višana u NDH. S porastom partizanskih akcija, metode vladanja postajale su sve okrutnije, uključujući strijeljanje talaca u Visu i Komiži i paljenje kuca po viškim selima. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. vlast na otoku preuzimaju Partizani. Vis je jedini dio nekadašnje Jugoslavije koji nikad nije zauzela njemačka vojska. Tada je na njemu bila smještena saveznička vojna zračna luka (danas pod vinogradima). Tito se sklonio na Vis u lipnju 1944. nakon njemačkog desanta na Drvar. Do zauzimanja Beograda u listopadu 1944. otok je funkcionirao kao središte partizanskih vlasti i savezničkih vojnih misija. Svo otočko stanovništvo koje nije bilo sposobno za borbu evakuirali su Britanci u logor El Shatt na Sinaju, gdje su mnogi Višani i umrli zbog loših uvjeta života. Povratak iz Egipta je izvršen tijekom 1946. godine. U socijalističkoj Jugoslaviji, Vis je zbog svog strateškog položaja bio otok zatvoren za strance ( zabrana dolaska stranaca je ukinuta tek 1989.) i čitav je pretvoren u veliku vojnu utvrdu. Na površini od svega 90 km2 nalazilo se preko 30 vojnih objekata, uključujući podzemnu vojnu bolnicu i tunel za zaklon ratnih brodova. Posljedica polustoljetne izolacije bilo je gospodarsko zaostajanje i nemogućnost turističkog razvoja, a s tim povezano i veliko iseljavanje stanovništva. Jugoslavenska vojska je napustila otok tek 30. svibnja 1992. godine, gotovo šest mjeseci nakon međunarodnog priznanja Hrvatske.

[Ribor]

Otok Vis Umjetnost

Ovaj prekrasan udaljeni otok vodi važnu ulogu u hrvatskoj povijesnoj spoznaji. Tijekom godine, no osobito tijekom ljeta otok Vis nudi mnoge raznolike kulturne i zabavne festivale.

Ti festivali su: Viško Ljeto koji je naj poznatiji na Visu te sadrži: Noći na Visu i Viška Ribarska Noć. Nadalje, održava se i Kulturni Ljetni Festival koji sadrži: Pjesničke Noći, Noći Jazza, Klasične Večeri, Pozornica Mladih gdje se mnoge manifestacije organiziraju pretežito za mlađu publiku, 15.ti Internacionalni Pjevački Seminar, Vis Barokne Arije, Tradicionalne Dalmatinske Večeri Pjesme i mnogo drugih.

Na otoku se nalazi jedno kazalište, koje se zovalo Amatesko Kazalište s Visa još u antičko doba. Nakon godine 1996. Kazalište se pridružilo Kulturnoj Organizaciji Vis. Danas, sve predstave, prefromansi, događaji i muzičke manifestacije se tamo organiziraju. No, postoji još jedno kulturno mjesto zvano Kazalište Glumačka Družina koja isto organizira razne manifestacije.


Otok Vis Muzeji

Otok posjeduje mnogo netaknutih i neistraženih mjesta koja su zaštičena datirjući još iz antičkog doba. Ta su mjesta zapravo muzeji ali prirodne i povijesne prirode.

Neki od njih su: Arheološki lokalitet Martvilo koji predstavlja jedino helenističko groblje u Hrvatskoj, drugo arheološko nalazište su očuvane rimske terme, te zadnje no ne i posljednje je frnjevački samostan smješten i izgrađen na antičkim kazališnim ostacima.

Grad Vis ima jedan lokalni muzej zvan Viški Muzej smješten u staroj austrijskoj kuli ' Gospina Batarija'. Sadrži tri muzejske kolekcije, etnografsku, arheološku i ribarsku.

Dalmacija, Otok VisIzložbe u muzeju su sastavljene od: arheoloških, ribarskih, građanske pozicije, brodogradilišnog, vinogradarskog, nacionalnih odora i najnovijih povijesnih predmeta.

Ostale se izložbe održavaju u Kulturnom Centru i Gradskoj Knjižnica.


Otok Vis Noćni Život

Otok je površinski malen i njegova sela nisu jako naseljena. Nema disco ili noćne klubove/barove ali s toga nudi izvrsnu zabavu tijekom cijelog ljeta privlačeći tako goste iz cijeloga svijeta.

Nudi raznolike koncerte i ugoščuje različite glazbenike, glazbene grupe i DJ-e tokom ljeta kada se sve manifestacije i događaji organiziraju pod vedrim nebom.

Ovo je idealan odmor bez bučnog prometa, mnogih cesta i tisuća automobila. Sve što trebate jest doći i ponjeti sa sobom svoju biciklu. To je sve što vam treba, jer ovaj otok je raj na zemlji.

Otok Vis Dnevni Život/ Što raditi

Vis nudi raznoliku ponudu sportskih aktivnosti i zanimljivih izleta. Neke od tih aktivnosti su: Paragliding nudeći povoljna mjesta, ronjenje u Viškom arhipelagu čije podmorje skriva potonule brodove, špilje skrivene u ponožju otoka i divnu faunu; planinarenje i istraživanje otoka i bivšeg jugoslavenskog komleksa; Otok Biševo koji je prirodni rezervat te nudi posjet jedinstvenoj i prekrasnoj Plavoj Špilji koja unutra reflektira tirkiznu svjetlost po stijenama; izlet po otoku do grada Komiže preko malih sela i zaselaka.

[Ribor]

                                                             Komiža



Smještena u dubokom zaljevu na zapadnoj obali otoka Visa i u podnožju skoro 600 metara visokog brda Huma, Komiža (1677 stanovnika prema popisu iz 2001.g.), tipično mediteransko mjesto s uskim ulicama, kućama stisnutim oko luke, privlačii turiste lijepim plažama. Zahvaljujući blagoj mediteranskoj klimi, boravak u Komiži ugodan je i za vrijeme zimskih mjeseci. Uzduž cijele istočne obale komiškog zaljeva nižu se šljunčane plaže s izvorima pitke vode: Gusarica, Nova pošta, Velo žalo.

Ime Komiža prvi se put spominje u drugoj polovici dvanaestog stoljeća. Komiža je mjesto u kojem se rodilo ribarstvo istočne obale Jadrana. Njeni ribari ne samo da su svojim brodicama gospodarili Jadranom i trgovali ribom sa susjednom obalom nego su i kao iseljenici stvarali ribarska središta na pacifičkim obalama obje Amerike. Komiža se uvijek ponosila svojom ribarskom povješću o čemu danas svjedoči Ribarski muzej, jedinstven u Hrvatskoj, smješten u staroj mletačkoj kuli na rivi. U njemu su izloženi tradicionalni ribarski alati.
 
Replika komiške ribarske gajete falkuše predstavljala je hrvatsku maritimnu baštinu na svjetskoj izložbi EXPO 1998.g. u Lisabonu. U Komiži se svake godine 6. prosinca, na blagdan Sv. Nikole, zaštitnika putnika, pomoraca i ribara (što je i Dan grada Komiže) ispred župne Crkve sv. Nikole pali žrtveni brod. Cjelokupna je povijest otoka Visa politicki i ekonomski vezana s jedne strane za ribarstvo, a s druge za vinogradarstvo i vinarstvo koje je i danas osnova gospodarstva i zalog budućnosti. Proteklo je više od dva tisućljeća od prve pisane pohvale viškom vinu, a danas malo tko nije čuo ili kušao vugavu i plavac mali.

Posljednih se godina razvija i agroturizam u desetak seoskih domaćinstava na Visu i Biševu. Uz domaće vino nude se i lokalni kulinarski specijaliteti (komiška pogača, jela ispod peke, srdele na ražnju, fažol i manistra na brujet).

Poklonici sporta i aktivnog odmora mogu birati između padobranskog jedrenja, jahanja, šetnji po prirodi i ronjenja. Oko Visa ima dvadesetak lokacija-muzeja u morskim dubinama s potopljenim avionima, jedrenjacima, podmornicama, i ratnim brodovima.

Zanima li vas kultura i zabava, svakako posjetite Ribarski muzej i glazbeno-scenske manifestacije Komiškog kulturnog ljeta, kada se iz konoba čuje klapska pjesma. Već se više od 25 godina tijekom ljeta u Komiži - pod vodstvom baletnog pedagoga komižanina Joze Borčića - održava Međunarodna baletna škola u kojoj polaznici iz cijelog svijeta stječu znanja i postižu plesački perfekcionizam u klasičnom baletu, te u pop i modernom jazzu. Manifestacija svake godine kulminira završnim baletnim koncertom u dvorani Spomen doma koji u pravilu oduševi mnogobrojne viške goste.

Komiška luka nautičarima pruža privezište koje ih štiti od sjevernih i istočnih vjetrova, a potpuno je otvorena prema sjeverozapadu. Jugo može prouzročiti neugodne valove u luci. Zbog otvorenosti zaljeva i njegove dubine, gradnja novih vezova je otežana. Zato se tu planira izgraditi veliku ribarsku luku s burzom ribe, lociranu ispred bivše tvornice za konzerviranje ribe Neptun. Nju bi koristile komiške i druge ribarnice i domaće brodice, pa bi se dio vezova u luci koje oni sada zauzimaju oslobodio za komercijalnu upotrebu. Novi vlasnici bivšu tvornicu Neptun planiraju pretvoriti u značajno središte za turističku aktivnost, a zajedno s ribarskom lukom pomoći če da se na otok privuku gosti tijekom cijele godine To ce stvoriti pretpostavke za revitalizaviju komiškog i otočnog gospodarstva u cjelini.



                                                              Povijest


Komiža je naselje mlađeg postanka od susjednog gradića Visa. Jedna od teorija o nastanku njenog imena govori da je nastalo od riječi Com Issa, što doslovno znači mjesto pokraj Isse, antičkog naselja na mjestu današnjeg Visa. Pretpostavlja se da su Grci i Rimljani naselili i komišku uvalu, ali dosad nisu pronađeni materijalni dokazi. Komiža se prvi put spominje 1145. godine kao Val Comeza u darovnici zadarskog kneza Petra, koji je vladao srednjodalmatinskim otocima.

Smatra se da je benediktinska opatija u mjestu postojala i ranije.

Pod mletačkom vladavinom, Komiža zajedno s Visom pripada hvarskoj općini, te se ubrzano razvija kao središte ribarstva na ovom dijelu Jadrana. Mletačke vlasti su u 16. stoljeću zabilježile da su samo u jednom danu komiški ribari ulovili tri milijuna tona srdela. Bila je to gospodarska grana koja je omogućila izgradnju crkvi, utvrda i velikih kuća u Komiži, a donosila je bogatstvo i Hvaru te samoj Veneciji. Pod austrijskom upravom (1815-1918) Komiža dobiva samostalnu općinu, te prerasta u gradić sa svim potrebnim sadržajima. Početkom 20. stoljeća je najveće naselje na otoku Visu s gotovo 4.000 stanovnika. Tada je izgrađen veliki lukobran i uređena luka, a u mjestu postoji sedam tvornica za preradu ribe (najveća Fratelli Mardešić).

S propašću Austro - Ugarske 1918. započinje dugo razdoblje stagnacije Komiže. Iako je otok Vis postao dio Kraljevine SHS, osnova komiškog gospodarstva, bogata ribolovna područja oko Palagruže, pripala su Italiji i ostala u njenom sastavu sve do 1947. godine. Sve više stanovnika se iseljava u Kaliforniju, gdje se nastavljaju baviti ribarstvom. Nakon Drugog svjetskog rata, nastavlja se propadanje otoka, a s njim i Komiže. Ne samo što je Vis pretvoren u vojnu zonu, što je spriječilo razvoj turizma, već je Komiži ukinuta općina i izravna trajektna veza sa Splitom.

Nakon osamostaljenja Hrvatske i odlaska vojske s otoka, zaustavlja se iseljavanje i počinje turistički razvoj. 1993. godine obnovljena je komiška općina, koja 1997. dobiva status Grada.

[Ribor]

                                                                        Klima

Otok Vis, kao i čitava dalmatinska obala, pripada mediteranskom tipu klime s vrućim ljetom. Prosječno je preko 2600 sunčanih sati godišnje. Temperature su u ljetnim mjesecima iznad 24°C, a u zimskim iznad 6°C. Godišnje padne manje od 800 mm padalina. Najčešći su vjetrovi bura i jugo u zimskom, te maestral u ljetnom dijelu godine.


                                                       Biljni i životinjski svijet


Na Visu i okolnim otočićima nalazi se 12 posebnih otočkih biljaka. Tu je i niz endemskih guštera, kukaca i alga kojih  nema drugdje na kopnu. Ono što je danas najveća vrijednost i rijetkost turističkog Mediterana - očuvana priroda, najjači je turistički adut otoka Visa kojega je Svjetska organizacija za zaštitu okoliša uvrstila medu deset najočuvanijih otoka u Sredozemlju.
 
Komiški je akvatorij poznat kao područje bogato plavom ribom: otočić Jabuka čuvena je po po najbogatijim lovištima tune, a svi otoci viškog arhipelaga po ulovu velikih rakova (jastog i hlap) i kvalitetne bijele ribe. Tadicionalnu trpezu nemoguće zamisliti bez tih morskih plodova.


                                                             Prirodne Ljepote

             Komiža

Akvatorij oko Visa poznat je po svojim pučinskim otocima (Brusnik, Sv.Andrija, Jabuka, Palagruza) od kojih su neki bili i staništa sredozemne medvjedice.

Posebnu atrakciju predstavlja otok Biševo s jedinstvenim fenomenom na Jadranskom moru, čuvenom Modrom špiljom koju godišnje posjete deseci tisuća turista. Modra špilja je rijedak primjer prirodne Ijepote, vrlo malog i niskog ulaza s mora (oko 1,5 m) paje za juga ulazak opasan, ponekad čak i nemoguć.

Između 11.00 i 12.00 sati sunčeve zrake ulaze u špilju kroz ulazni dio, koji je pod morem, lomeći se i stvarajući u špilji nestvarno plavo svijetlo. Voda svjetluca i obasjava stijene na dubini do 16 metara. Budući da se brod zaustavlja 10 -tak minuta, vrijeme se može iskoristiti kupanjem i uživanjem u jedinstvenom biseru prirode .Na Biševu je u uvali Mezoporat uređena luka s desetak vezova, koja moze poslužiti kao privremeno zaklonište od bure.

 
              Grad Vis

Od lokaliteta izvan grada, koje svakako valja posjetiti, izdvajaju se zaštičeni geomorfološki spomenici prirode Stiniva, otočić Ravnik i Zelena špilja na Ravniku. Obavezno treba obići i uvale Stončica, Milna i Zaglav s pješčanim plažama, te uvalu Srebrna sa šljunčanim žalom.



 
 

[Ribor]

                                       RASPORED PLOVIDBE TRAJEKTA  2009

 

                               


                                                         KATAMARAN



                               

                                                         AUTOBUS


                               

[Ribor]

                                                                KARTA VISA

<a href="http://media.imeem.com/m/fs6qnMVX9X/aus=false/" target="_blank">http://media.imeem.com/m/fs6qnMVX9X/aus=false/</a>

             

<a href="http://media.imeem.com/m/gLeO7GgGYa/aus=false/" target="_blank">http://media.imeem.com/m/gLeO7GgGYa/aus=false/</a>

[Ribor]

Evo plovidbeni red za sezonu :

              03.07.- 31.08.2009.

[Ribor]

za trajekt do 1. mjeseca